Psihološki osvrt

Emocionalna inteligencija

Šta je emocionalna inteligencija?

Verovatno ste mnogo puta čuli kako neko pominje ili govori o emocionalnoj inteligenciji. Ali šta ona zapravo znači? I zašto je važno da deca od najranijeg uzrasta razvijaju emocionalnu inteligenciju?

Emocionalna inteligencija  se definiše kao sposobnost osobe da identifikuje, procenjuje, kontroliše i izražava na adekvatan način svoje emocije. Pomaže nam da komuniciramo sa drugima, pregovaramo o situacijama i razvijamo jasne obrasce razmišljanja.

Da li možemo naučiti našu decu da budu emocionalno inteligentnija?

Mišljenje naučnika ja da možemo. Itekako. Sva deca treba da razvijaju i rade na svom emocionalnom opismenjavanju što će im dosta pomoći kroz kretanje kroz burna emocionalna iskustva u periodu odrastanja.

Od kako postoji, obrazovni sistem je fokusiran na razvoj IQ-a, odnosno poboljšanja intelektualnih sposobnosti dece. Međutim, od 1996. godine i uvođenja pobornika emocionalne inteligencije na čelu sa Danielom Golemanom, mnoge škole u redovan nastavni program uvode podučavanje dece emocijama, emocionalnim stanjima i prepoznavanju i adekvatnom reagovanju na emocije drugih osoba oko sebe. Kod nas, roditelji imaju taj zadatak da se pobrinu za razvoj emocionalne inteligencije kod svoje dece, obzirom da nam obrazovni sistem još uvek ne nudi mogućnost da se naša deca razvijaju u tom pravcu u okviru redovnog obrazovanja.

Kako da podučavamo decu o osećanjima?

  1. Pomozite vašem detetu da imenuje emocije

Naučite vaše dete da prepoznaje emocije, tako što ćete prvo početi od jednostavnih emocionalnih stanja poput sreće, tuge, ljutnje…, a zatim ući u malo kompleksnija kao što su razočaranja ili frustracije.

Odličan način da pomognete deci da uče o osećanjima je da razgovarate sa njima o tome kako razni likovi u knjigama ili TV emisijama mogu da se osećaju. Pitajte ih: „Šta misliš kako se sada ona oseća?“ Zatim, razgovarajte o raznim osećanjima koje junak može doživeti i razlozima zašto. Ne zaboravite da objasnite i prijatne emocije, ma koliko se podrazumevalo da dete zna kada se oseća srećno i zadovoljno. Njegovo osvešćivanje i ovih emocija će lepo napraviti razliku u doživljaju njih i manje prijatnih emocija koje su sastavni deo emocionalnog repertoara svake osobe.

  1. Pričajte o tome kako se vi osećate

Najbolji način da dete podučavate emocionalnoj inteligenciji jeste da pokažete kako se vi sami osećate.

Pričajte sa decom kako se osećate i dozvolite im da to sami vide. Na primer, danas se osećam mnogo srećno jer smo usvojili kucu.  Kao roditelj, naše vlastite emocije su podstaknute nečim što je naše dete moglo učiniti (dobro ili loše). Jedna od najvažnijih stvari koje treba zapamtiti je da ne krivite vaše dete što vas je naljutilo – nisu vas naljutili – sami ste se naljutili. Mogli ste da birate i da ne budete ljuti.

Ako kažete svom detetu da bira reči kada je ljuto i da je ok otići u sobu da bude malo samo i smiri se, ali ono je ujedno i svedok da se vi lepo ne izražavate za volanom ili vičete van sebe kada vas neko iznervira, sva je prilika da vaše reči neće imati nikakvog efekta na dete.

Budite mu primer kako sa izlazi na kraj sa neprijatnim emocijama.

Pričajte o tome kada ste ljuti: “Auu, naljutio me auto koji je upravo izleteo na nas iz sporedne ulice”. Onda duboko udahnite i kažite “Verovatno se nešto zamislio

Na ovaj način vaše dete može da nauči da prepoznaje veštine koje se koriste kada se čovek oseća ljuto i način na koji obuzdava svoj bes.

  1. Naučite svoju decu kako da izađu na kraj sa svojim emocijama

Bes je normalna emocija. Ali mnoga deca se bore da shvate razliku između toga kada se osećaju besno i svog agresivnog ponašanja.

Naučite svoje dete da imenuje svoja osećanja, kako bi moglo da verbalizuje osećanja besa, frustracije i razočaranja.

Recite mu, „U redu je da se osećaš ljuto, ali nije u redu da se tučeš.“ Pomozite mu da vidi da ono kontroliše svoje postupke kada se oseća ljuto.

Ponekad, agresivno ponašanje proističe iz raznih neugodnih osećanja, kao što su tuga ili sramota. Razgovarajte o osećanjima često, i tokom vremena vaše dete će naučiti da bolje prepoznaje svoja osećanja.

Ako vaše dete oseća tugu zato što njegov prijatelj neće da se igra sa njim, razgovarajte o načinima na koje može da izađe na kraj sa tim osećanjem. Često deca ne znaju šta da rade kada se osećaju tužno, pa postaju agresivna ili traže preteranu pažnju ili pak prkose.

  1. Naučite dete kako se rešavaju problemi

Deo izgradnje emocionalne inteligencije uključuje učenje načina rešavanja problema. Nakon što smo naučili osećanja, imenovali ih i adresirali, vreme je da se poradi na načinu prevazilaženja i rešavanja problema.

Možda je vaše dete ljuto što ga njegova sestra stalno prekida dok gledaju crtani. Pomozite mu da identifikuje najmanje pet načina na koje bi mogao da reši ovaj problem. Naučite vaše dete da su greške ok i da iz njih najbolje učimo.

Kada jednom identifikuje najmanje pet mogućih rešenja, pomozite mu da proceni prednosti i nedostatke svakog od njih. Potom ga ohrabrite da izabere najbolju opciju.

Kada vaše dete pravi greške, prođite kroz ono šta je moglo biti drugačije i šta vaše dete može da uradi da reši bilo kakav problem. Obezbedite smernice kada je to potrebno, ali radite na tome da pomognete svom detetu da vidi da ono ima sposobnost da rešava probleme na miran i efikasan način.

Osim što decu učimo emocionalnoj inteligenciji, kroz ove svakodnevne vežbe, vežbaćemo i svoju samokontrolu i unapređivati sopstvene veštine. Jer, sigurno nije lako ostati miran kada vam u vožnji seku put ili sviraju jer im se čini da vozite isuviše sporo za njihov ukus. Ili dok čekate u redu, ljudi vas preskaču i idu mimo reda. Ili u parku već 15 minuta mama ne pomera svoje dete sa ljulje, dok petoro druge dece čeka na red uključujući i vaše. Evo izazova. Ne zaboravite, u većini situacija je vaše dete sa vama. A vi budite njegov primer.

Probajte. Mi garantujemo obostrani napredak. I vaš i vašeg deteta! 😊