Psihološki osvrt

Mrak pada da bih ja mogao da spavam

Jedna od najuticajnijih teorija kognitivnog razvoja dece je svakako teorija Žan Pijažea. Ovaj švajcarski razvojni psiholog daleko je poznat po svojim istraživanjima o mentalnim sposobnostima dece, a mi ćemo se potruditi da vam u nastavku približimo jedan od najzanimljivijih stadijuma kognitivnog razvoja – preoperacionalni stadijum koji je Pijaže detaljno opisao.

Kognitivni razvoj deteta, prema Pijažeu, odvija se kroz sledeće stadijume: senzomotorni (od rođenja do 2. godine), preoperacionalni (od 2. do 7. godine), zatim stadijum konkretnih operacija (od 7. do 12. godine) i najzad, stadijum formalnih operacija (počev od 12. godine). Bitno je da naglasimo da uzrast na kome se pojedini stadijumi javljaju može varirati u izvesnoj meri, zavisno od raznih bioloških i sredinskih činilaca, tako da se ne moramo “slepo” voditi navedenim odrednicama.

Verovatno ste do sada više puta pomislili kako nije ni malo jednostavno razumeti dečje shvatanje određenih pojava, njihova pitanja i način na koji doživljavaju sebe i svet oko sebe. Nadamo se da ćemo vam ovim tekstom makar malo približiti dečju filozofiju.

Veoma važna karakteristika mišljenja dece na uzrastu od 2. do 7. godine je egocentrizam. Dete se ponaša kao da svi oko njega znaju i vide ono što ono opaža ili zna i usredsređeno je samo na sebe. Dete sagledava svet samo iz svoje sopstvene perspektive i ima teškoća da prepozna postojanje drugih uglova gledanja osim sopstvenog (TV služi da se gledaju crtaći, sneg pada da bih mogao da se grudvam, trava raste da me ne boli kada padnem). Preoperacionalnu fazu razvoja karakteriše to da deca u ovom periodu koriste govor kao  pratnju svojih materijalnih aktivnosti. Verovatno ste bar nekada prisustvovali „razgovoru“ trogodišnjaka koji više podseća na kolektivni monolog nego na dijalog. To je zato što je govor dece egocentričan – ne služi za komunikaciju i za stvarnu razmenu misli, već se sastoji od obostranog podsticanja na delanje.

 

Većina dečjih psihologa smatra da se svest o sopstvenom ja formira oko treće godine, ali i u kasnijem razvoju postoje ostaci prethodne konfuzije između ja i ne-ja, između unutrašnjih i spoljašnjih pojava, između pojava fizičkog i psihičkog sveta. Ta konfuzija između objektivnog i subjektivnog najčešće dolazi do izražaja u dečijem realizmu, animizmu, artificijalizmu i prekauzalitetu.

Realizam predstavlja tendenciju dece da subjektivnim, psihičkim pojavama (snovi, osećanja) pridaju karakteristike objektivne realnosti. Mlađe dete misli da se snovi i njegove misli ne odvijaju u njegovoj glavi, već smatra da je njihovo središte van njega. Zato deca na ovom stadijumu veruju da drugi ljudi mogu videti njihove snove i misli. Mlađa deca često veruju da misle ustima i glasom, a sanjaju očima.

Animizam – dete, naime, veruje da su predmeti oko njega, celokupna živa i neživa priroda, obdareni osećanjima, mislima i željama, baš kao i ljudi. Dete u svojoj igri oživljava mnoge stvari, a i u dečijim spontanim pitanjima ima takvih koja ukazuju na animističke tendencije – da li biljka oseća bol ili da li je mesec živ?

Artificijelizam predstavlja shvatanje dece da su prirodne pojave i objekti proizvod ljudske delatnosti. Na primer, nebo su sazidali i obojili ljudi, sunce je zapaljen kamen koji je neko bacio na nebo, kiša pada iz česme koje su napravljene na nebu. Dečja shvatanja su logičnija i tačnija ako se odnose na sadržaje koji su detetu poznati ili na predmete koje svakodnevno koristi (bicikl, igračka, hrana) ali probajte da pitate dete o vasionskim ili meteorološkim pojavama, svakako ćete dobiti zanimljiv odgovor.

Dete isto tako veruje da između događaja postoji direktan uzročno-posledični odnos, određen vremenskom i prostornom blizinom tih događaja. Tako, na primer, dete misli da je bolest, sopstvena ili nekog od članova porodice, direktna  posledica, odnosno, kazna zbog njegovog lošeg ponašanja koje je neposredno prethodilo pojavi bolesti.

Mišljenje je pod jakim uticajem nesporednog perceptivnog iskustva i dete ne shvata da fizička svojstva predmeta kao što su broj, zapremina ili masa, ostaju nepromenjena, bez obzira na promenu izgleda ili prostornog rasporeda. Drugim rečima, dete još nije ovladalo operacijom konzervacije. Dete je u stanju da vrši klasifikaciju  predmeta, ali  samo na osnovu jednog svojstva – npr. boje, oblika ili nekog drugog svojstva. Deci na ovom uzrastu je teško da shvate da je kit sisar jer jako liči na ribu, kao i da slepi miš nije ptica.

Ukoliko želite da se igrate sa vašom decom, a ujedno i saznate na koji način razmišlja vaše dete, predlažemo  vam sledeće eksperimente:

*Napomena: Eksperiment je namenjen deci uzrasta 4-6 godina.

Eksperiment 1:

Materijal: Dve čaše (A₁ i A₂) identičnog oblika i zapremine, jedna čaša niža i šira od standardnih (B).

Postupak: Čaše A₁ i A₂ su do pola ispujene vodom.

Pitanje: Da li u obema čašama ima isto vode da se pije?

Postupak 2: Voda iz čaše A₂ se pred detetovim očima presipa u čašu B. Dete poredi vodu u čašama A₁ i B.

Pitanje 2: Da li u obema čašama ( A₁ i B) ima isto vode da se pije ili u jednoj ima manje ili više vode nego u drugoj? Obavezno pitajte i zašto?

Eksperiment 2:

Materijal: 10 slamki i 10 istih novčića.

Postupak: Detetu se daju novčići, a ispitivač drži slamke: „Hajde sada da se igramo kupovanja! To što ti imaš su dinari! Za svaki dinar možeš kupiti po jednu slamku! Hajde daj mi jedan dinar!“ Uzme se novčić i stavi na sto, a detetu se da jedna slamka i tako do kraja (10). Ispitivač poređa svoje novčiće u red, a detetu dozvoli da svoje slamke stavi kako želi.

Pitanje: Da li ima isto dinara ovde (pokazati) koliko ima slamki? I zašto?

Eksperiment 3:

Materijal: Dve loptice plastelina iste boje, oblika i veličine (A₁ i A₂).

Postupak: Pokažu se dve loptice.

Pitanje: Da li u ove dve loptice ima isto plastelina?

Postupak 2: Loptica A₁ ostaje ista, loptica A₂ se pred detetovim očima preobrazi u kobasicu (B).

Pitanje 2: Da li sada ovde (B) ima manje ili više ili isto plastelina kao ovde (A₁)?

I za kraj, znamo da to znate, ali samo želimo da vas podsetimo da je jako važno da odgovaramo na dečja radoznala pitanja ma koliko god da smo u „škripcu sa vremenom“ i bez obzira što smo možda na to isto pitanje već odgovorili … više puta. 😊